Zajedno za prirodu!

Zaštićeno područje je geografski prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekosistema. Iako zaštićena područja pružaju mogućnost da se na određenom prostoru, unutar njihovih granica koje su definisane zakonom, demonstrira i provede koncept održivog upravljanja, ta područja čine žive sisteme u kojima je sve povezano. Od biljaka i životinja do ljudi koji žive u ovim krajolicima, brinu o njima i oblikuju ih, u njima svi imaju važnu ulogu, a zdravlje zaštićenih područja ne prestaje na njihovim granicama zbog te povezanosti. Ono što se dešava izvan njihovih granica značajno utiče na unutrašnjost ekosistema. 

Zaštićena područja su u Bosni i Hercegovini definisana Zakonom o zaštiti prirode, a trenutno su na snazi Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine  („Službene novine FBiH“, broj 66/13 i 10/25), Zakon o zaštiti prirode Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 20/14), te Zakon o zaštiti prirode Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 24/04).

Važan je i dio nadležnosti koji je uređen na državnom nivou i odnosi se na sprovođenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Prema podacima Evropske agencije za okoliš (2023) na teritoriji EU nalazi se  135 920+ zaštićenih područja, 26% zemljišta je pokriveno zaštićenim područjima, 230+ staništa zaštićeno zakonima EU,  12,1% okeana pokrivenih zaštićenim područjima i 1 840+ vrste zaštićene zakonima EU.

U Bosni i Hercegovini trenutno je zaštićeno 49 područja na ukupnoj površini od 185.335,26 hektara što predstavlja nešto više od 3,6% teritorije BiH. Trenutni broj područja pod zaštitom u FBiH iznosi 15, na površini od 112 296,83 hektara, što je procentualno oko 4.3% od ukupne površine Federacije Bosne i Hercegovine, dok trenutni broj područja pod zaštitom u RS-u iznosi 34, na površini od 73038.43 hektara, što procentualno iznosi oko 2.96% od ukupne površine Republike Srpske. U Brčko distriktu nijedno područje nije proglašeno zaštićenim, dok Livanjsko polje i močvara Bardača predstavljaju međunarodno priznata područja zaštite prema Ramsarskoj konvenciji o vlažnim staništima, ali na domaćem nivou još uvijek nemaju adekvatnu zaštitu.

Glavni cilj sadašnjih okvira EU i globalne politike je zakonska zaštita 30% kopna i mora do 2030. To je navedeno u Strategiji EU za biodiverzitet do 2030. i Globalnom okviru za biodiverzitet Kunming-Montreal.

Do devedesetih godina prošlog vijeka, zaštićena područja u Bosni i Hercegovini su kategorisana u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa, i to kao nacionalni park, park prirode, regionalni park, opšti (strogi) rezervat prirode, posebni (specijalni) rezervat prirode, spomenik prirode, memorijalno prirodno dobro, spomenik oblikovane prirode. Međunarodna unija za zaštitu prirode ( IUCN) je 1994. godine razvila sistem od šest kategorija zaštićenih područja u skladu s njihovim primarnim ciljevima upravljanja. IUCN kategorizacija je postala obavezujuća za kategorizaciju zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini tako što je uvrštena i u zakone o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine .

Kategorije zaštićenih područja prema IUCN kategorizaciji su:

Izvor: Zakon o zaštiti prirode („Službene novine FBiH“, 66/13i 10/25)

Iako je ovaj princip kategorizacije zadnjih dvadesetak godina već prisutan na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaštita prirode je naizgled na samom početku. Ipak, ono što je urađeno od velikog je značaja za zemlju u tranziciji kakva je Bosna i Hercegovina i zasigurno je zaustavilo i u najmanju ruku usporilo mnoge negativne procese na teritoriji koja je pod zaštitom.

Zaštićena područja svojim prirodnim ljepotama te velikom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta jako su važna područja za život na Zemlji. Osim što su važna za očuvanja raznih biljnih i životinjskih vrsta te njihovih staništa, izrazito su bitna i za razvoj kraja unutar kojeg se nalaze, tj. u velikoj mjeri utiču na lokalno stanovništvo, kako ekonomski, tako i na druge načine. Zaštićena područja predstavljaju jedan od temelja održivog razvoja u Evropi i svijetu. Upravljanje tim područjima zahtijeva stručne podloge te izradu kratkoročnih i dugoročnih planova. Na taj način osigurava se očuvanje prirodnih fenomena i ukupne biološke i pejzažne raznolikosti nekog područja.

Kako bi se neko područje zaštitilo, neophodno je prije svega shvatiti svrhu i princip zaštite. Zaštita područja ne znači nužno i potpunu zabranu svih aktivnosti unutar njegovih granica, nego prije svega pažljivo planiranje i upravljanje njime, a da bi se to postiglo mora postojati saradnja svih aktera, sa zajedničkim ciljem očuvanja biološke i pejzažne raznolikosti, svoje osjetljivosti ali i radi naučnog , kulturološkog, estetskog, obrazovnog, privrednog i drugog javnog interesa čineći ekološku mrežu.

Tako naprimjer zaštićena područja prve kategorije  odlikuju se visokim stepenom zaštite prirode sa minimalnom ili nikakvom ljudskom intervencijom, te imaju posebnu vrijednost za nauku, obrazovanje i očuvanje prirode. Dio Nacionalnog parka „Sutjeska“ je prepoznat kao Ia kategorija i to je Perućica, prašuma. U njoj je dozvoljeno kretati se samo u pratnji vodića, a koristi se za naučna istraživanja. Osim Perućice u BiH se nalaze još dva Stroga rezervata prirode i to Prašuma Janj i Prašuma Lom.

Kategorije II su prirodna ili skoro prirodna područja, čiji cilj je očuvanje velikih prirodnih ekosistema uz omogućavanje edukacije, rekreacije i turizma. U ovu kategoriju spadaju nacionalni parkovi poput Sutjeske, Une, Kozare i Drine. Tu su dozvoljene aktivnosti poput ekoturizma, obrazovanja, istraživanja, posjete turista ali bez narušavanja prirodnih procesa i u skladu sa zakonima i prostorno-planskom dokumentacijom.

Zaštićena područja III kategorije su parkovi prirode i  IIIb spomenici prirode i prirodnih obilježja, izdvojeni u cilju zaštite specifičnih prirodnih obilježja, poput pećina, vodopada i sl. To su manja zaštićena područja, često sa visokim turistickim potencijalom. U ovim područjima moguće su aktivnosti poput posjeta, edukacije i istraživanja uz dozvolu nadležnih institucija. Neki od spomenika prirode su Skakavac, Tajan, Vrelo Bosne, Orlovača, Ledenjača, Ljubačevo, Prokoško jezero.

IV kategorija su područja upravljanja staništem ili vrstom u kojima je cilj upravljanje radi očuvanje neke vrste ili staništapoput močvara, ptičijih staništa ili rijetkih šumskih staništa. U takvim područjima dozvoljene su neke aktivnosti poput uklanjanja invazivnih vrsta, kontrolisani lov ili ispaša. Primjer je Močvara Gromiželj kod Bijeljine (više od 400 rijetkih biljnih vrsta, otkriće ribe mrgude (crnka, lat. Umbra krameri); ova veoma rijetka i i ugrožena vrsta vrsta ribe (dužine 5-10 cm) stara je oko 450 miliona godina i smatralo se da je izumrla na ovim prostorima) 

Zaštićena područja iz kategorije Va su područja nastala kroz interakciju ljudi i prirode tokom vremena, čiji cilj je očuvanje pejzaža koji je nastao djelovanjem ljudi i prirode zajedno. Zaštićeni pejzaž „Vjetrenica- Popovo polje“ je jedan od primjera, gdje je razvijena tradicionalna poljoprivreda, običaji i sl. , a u čijem fokusu je očuvanje pećine Vjetrenice. Još neki od zaštićenih pejzaža su Bijambare, Konjuh, Trebević, Bentbaša.

Šesta kategorija su Zaštićena područja sa održivim korištenjem prirodnih resursa gdje je lokalnom stanovništvu dozvoljeno da koriste resurse ali na način da to ne ugrožava biodiverzitet. Primjer je planina Zvijezda, najmlađe zaštićeno područje u BiH. Tu su zaštićene vode Oćevije, teritorije borealnih sova-Glaucidium passerinum (mali ćuk), Aegolius funereus (gaćasta kukumavka), Strix uralensis (sova jastrebača), geomorfološki fenomeni, tresetno područje, Ugrožene biljne vrste tresetišta- Caltha palustris (močvarna kaljužnica, žabnjak) , Menyanthes trifoliata (močvarna trolistica, crepulica), Potentilla palustris (močvarna petoprsta), stoljetna stabla lipe i sl.