Svjetski dan planina

Planine su mjesta za ponovno povezivanje s prirodom, opuštanje i uživanje u čistom okruženju i svježem zraku. Bosna i Hercegovina je većinom planinska zemlja, a planine čine 4/5 površine. Plan...

Planine su mjesta za ponovno povezivanje s prirodom, opuštanje i uživanje u čistom okruženju i svježem zraku. Bosna i Hercegovina je većinom planinska zemlja, a planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom, te je jako važano kvalitetno upravljanje životnom sredinom, jer je upravo ona mjesto gdje živimo, uzgajamo ono čime se hranimo, provodimo najviše slobodnog vremena i sakupljamo najveći dio vode koju koristimo. 

Planinski ekosistemi su posebno osjetljivi zbog svoje jedinstvene klime i međuovisnosti vrsta. Bilo kakva intervencija u planinskim prostorima zahtijeva pažljivo upravljanje i minimiziranje uticaja na prirodu. 

Upravljanje i zaštita životne sredine predstavljaju proces praćenja interakcije ljudi sa okolinom i raznim komponentama u njoj, s ciljem zaštite te iste okoline od pretjeranog negativnog uticaja. Uticaj ljudskih aktivnosti na životnu sredinu možemo procijeniti kroz upravljanje okolišem, što nam pomaže da kontrolišemo i ograničimo štetu nanesenu okolišu zbog takvih aktivnosti. Pojam okoliša obuhvata prirodno okruženje (životnu sredinu), biljni i životinjski svijet, uključujući  i čovjeka, u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturnu baštinu kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek.

Tamo gdje je manja gustina naseljenosti, uticaj čovjeka je manji ali ostaje i dalje uticaj prouzrokovan globalnim promjenama klime. Da bi se ljudski uticaj sveo na minimum potrebno je niz strategija za ograničavanje, podsticanje i upravljanje ljudskim aktivnostima, jer nas životna sredina hrani i štiti, te je skladište svih resursa koji su neophodni za održavanje života. Čovjek često zaboravlja važnost životne sredine i upušta se u aktivnosti koje će joj nanijeti štetu. Primjeri takvih aktivnosti uključuju krčenje šuma, eroziju tla, uništavanje divljih životinja, zagađenje zraka, zagađenje vode i slično. Kao posljedicu toga već imamo u našem okruženju ozbiljne promjene poput izumiranja i ugrožavanja različitih vrsta flore i faune koji su neophodni za održavanje ravnoteže u ekosistemu, isušivanje vodenih tijela poput planinskih rijeka i jezera, otapanje snijega i leda na planinama zbog globalnih promjena klime, opasne šumske požare koji uništavaju hektare šuma i milione životinja u njima i dr.

Upravljanje okolišem pomaže identifikaciji faktora koji mogu dovesti do degradacije okoliša i pomaže u budućim predviđanjima koja bi mogla utjecati na živote sadašnjih i budućih generacija.

Upravljanje okolišem uključuje istovremeno i zaštitu životne sredine i održivost, te upravljanje divljim životinjama, upravljanje šumama, upravljanje zemljištem, upravljanje ljudskim resursima, upravljanje vodnim resursima, upravljanje prirodnim resursima, itd.

Upravljanje životnom sredinom takođe uključuje komponente biofizičkog okruženja i ljudskog okruženja, kao što su društveno, kulturno, političko i ekonomsko okruženje. Životna sredina podložna je stalnim promjenama koje mogu izazvati prirodni uzročnici kao što su: erozija tla, potresi, poplave, požari  te antropogeni: urbanizacija, industrija, promet, porast stanovništva, nagomilavanje otpada i drugi. Zbog sveprisutne interakcije čovjeka u okolišu,  najčešće bez poštivanja prirodnog ritma, čovjek mijenja životnu sredinu sa štetnim učinkom na biološku i pejzažnu raznolikost, te često s negativnim posljedicama za ljudsko zdravlje i kvalitetu življenja. Zanemarivanjem okoliša u korist ekonomskog rasta i razvoja, čovjek je u relativno kratkom vremenu, takvim neodgovornim ponašanjem više izmijenio okoliš nego bilo koja druga biološka vrsta. Posljedice takvog djelovanja su neodržive i dovode u pitanje budućnost tog istog okoliša. Stoga, zaštita i očuvanje okoliša u svim sferama života  i rada na temeljima održivosti postaje najveći izazov savremenog čovjeka i društva u cjelini.

Različite aktivnosti , na razne načine mogu uticati na okoliš ali je moguće i smanjiti njihov uticaj.  Aktivnost koja ima značajan uticaj na okoliš, a koja se odvija u planinskim ekosistemima je skijanje. Privlačnost ovog sporta i svih sadržaja koji idu uz njega u većini slučajeva zasjenjuje činjenicu da skijanje može imati značajan uticaj na planinske ekosisteme. 

Skijališta, po svojoj prirodi, mijenjaju krajolik tako da se krče šume za staze, staništa su fragmentirana, a uvođenje infrastrukture može poremetiti prirodni tok vode i stabilnost tla. Ove promjene mogu dovesti do gubitka biodiverziteta jer su flora i fauna prisiljene da se presele ili prilagode novim uslovima. Prisustvo ljudi u ovim sredinama može dovesti do zbijanja tla, što utiče na sposobnost tla da apsorbira vodu i podržava život biljaka. Izgradnja i širenje skijališta kao turističkih centara često znače da se velike površine šume sjeku, što može dovesti do povećane erozije i lavina. Buka i aktivnosti povezane sa skijanjem također mogu poremetiti divlje životinje, što dovodi do promjena u njihovom ponašanju i obrascima migracija. Za skijališta i skijaše je ključno da prepoznaju ove uticaje i rade na njihovom minimiziranju kako bi se očuvala delikatna ravnoteža ovih ekosistema. 

S druge strane, klimatske promjene predstavljaju značajnu prijetnju budućnosti skijanja, s porastom globalnih temperatura koje dovode do kraćih i manje predvidljivih skijaških sezona. Ovisnost sporta o niskim temperaturama i adekvatnim snježnim padavinama čini ga posebno osjetljivim na efekte toplije klime. U mnogim regijama zime postaju blaže, a snježne padavine sve manje, što rezultira smanjenim brojem dana pogodnih za skijanje. Ovo ne utiče samo na održivost skijališta, već ima i ekonomske implikacije za zajednice koje se oslanjaju na zimski turizam. Kako prirodni snijeg postaje manje pouzdan, odmarališta se sve više okreću pravljenju snijega kako bi održala svoje padine. Međutim, pravljenje snijega je energetski intenzivno i zahtijeva niske temperature da bi bilo efikasno, što možda nije moguće u toplijim uvjetima. Otprilike 95% skijališta koristi pravljenje snijega, a Zimske olimpijske igre u Pekingu 2022. koristile su gotovo 100% umjetni snijeg. Nije iznenađujuće da proizvodnja vještačkog snijega za skijaške staze ima štetne ekološke efekte. Umjetni snijeg se topi znatno sporije i uzrokuje da se tlo stisnuto ispod leda dublje smrzava u odnosu na prirodni snijeg. Ove karakteristike umjetnog snijega negativno utiču na rast lokalnih biljaka i biodiverzitet. Baš kao što je za stvaranje umjetnog snijega potrebna energija, ski liftovima je potrebna struja da bi funkcionirali. Za pokretanje samo jedne žičare na mjesec dana otprilike je potrebna ekvivalentna energija potrebna za napajanje 3,8 kuća za godinu dana. Skijališta koja prvenstveno koriste fosilna goriva kao izvor energije doprinose emisiji stakleničkih plinova i, zauzvrat, doprinose klimatskim promjenama. Promjenjive klime također povećavaju rizik od ekstremnih vremenskih pojava, kao što su jake snježne oluje ili neuobičajeno topli periodi, koji mogu dodatno poremetiti skijašku sezonu i predstavljati sigurnosni rizik za skijaše. Neka skijališta podižu održivost na viši nivo implementacijom ekološki prihvatljivih praksi poput korištenja obnovljivih izvora energije, smanjenja potrošnje vode i promoviranja recikliranja i kompostiranja među posjetiteljima i osobljem.

Mnoga skijališta se nalaze u područjima koja su dom različitih divljih životinja, a kako bi se smanjilo njihovo uznemiravanje, neka od njih su uspostavila ‘koridore za divlje životinje’. To su područja u kojima je razvoj ograničen kako bi se životinjama omogućilo slobodno i sigurno kretanje kroz svoja prirodna staništa. Industrija skijanja je direktno pogođena klimatskim promjenama. Otprilike 50% svjetskih skijaških područja nalazi se u područjima koja su također dom ugroženim vrstama divljih životinja. Zimske rekreacijske aktivnosti, uključujući skijanje, mogu izazvati stresne reakcije kod divljih životinja, što dovodi do promjena u njihovom ponašanju i korištenju staništa. Istraživanja su pokazala da se divlje životinje mogu uznemiravati i do kilometra od skijaških staza. S obzirom da klimatske promjene svake godine postaju sve gorući problem, skijaška industrija mora primijeniti održive prakse.

Jedna od ljudskih aktivnosti koja mijenja izgled pejzaža jesu kamenolomi. Oni se stvaraju uklanjanjem gornjeg sloja tla, nakon čega slijedi bušenje i miniranje radi vađenja minerala i sedimentnih stijena. Putevi i drugi objekti se takođe stvaraju za podršku rudarskim operacijama, kao što je transport. Svaka faza životnog ciklusa kamenoloma nosi ogromnu cijenu okoliša: gubitak prirodnih ponora ugljika, iskorenjivanje biodiverziteta, buka i zagađenje zraka, te poremećaj prirodnih tokova i izvora. A ovi gubici se nikada ne mogu poništiti, čak ni nakon što su kamenolomi neizbježno napušteni.  Štetne posljedice ne osjećaju samo lokalna flora i fauna, već i ljudi. U određenim slučajevima, lokalno stanovništvo je čak i trajno raseljeno. Nakon što više nema šta da se vadi ili eksploatacija postane neisplativa, kamenolomi se često pune kišnicom, stvarajući opasna jezera sa oštrim stijenama i liticama , a u još gorim slučajevima koriste se kao deponije. 

Još jedna rekreativna aktivnost koja ima negativan uticaj na okoliš jeste vožnja quad i drugih motornih vozila u planinskim ekosistemima, na mjestima u koja nisu za to predviđena. Na taj način dolazi do erozije i uništavanja staništa za autohtone vrste, zagađenja  zraka uzrokovano vozilima na plin i zagađenja bukom koje utiče na divlje životinje i ljude u blizini. Kretanje motornim vozilima može nenamjerno širiti invazivne biljne vrste prenoseći sjeme iz jednog područja u drugo, doprinoseći propadanju autohtonih biljaka i mijenjanju ekosistema.

Stoga, odgovorno upravljanje i zaštita životne sredine jesu izuzetno važni kako bismo sačuvali planinske ali i ostale ekosisteme.