Cirkularna ekonomija

Naš trenutni ekonomski sistem je, u suštini, linearan: sirovine se dobijaju, prerađuju i pretvaraju u proizvod, proizvod se troši i na kraju odlaže. Za razliku od ovoga, cirkularna ekonomija je [...

Naš trenutni ekonomski sistem je, u suštini, linearan: sirovine se dobijaju, prerađuju i pretvaraju u proizvod, proizvod se troši i na kraju odlaže. Za razliku od ovoga, cirkularna ekonomija je ekonomski sistem zasnovan na ponovnoj upotrebi i regeneraciji materijala ili proizvoda, s ciljem nastavka proizvodnje na održiv i ekološki prihvatljiv način. 

Trenutno se većina otpada u linearnom sistemu ne može reciklirati, što znači da se ili spaljuje ili završava na deponiji. 

Koncept cirkularne ekonomije uspostavljen je od 1970-ih, ali je tek posljednjih godina dobio širu pažnju obzirom na to da nam ponestaje resursa za stvaranje novih stvari i da proizvodimo previše toksičnog otpada. U prirodi je to mnogo jednostavnije jer  ne postoji smeće ili deponija. Energiju daje Sunce, otpad jedne vrste je hrana druge i kada stvari umru, njihove hranjive tvari se vraćaju u tlo – u krugu života. 

Nažalost, ljudi su ti koji rade stvari na linearniji način i ovaj rasipnički pristup, poznat kao linearna ekonomija, ne funkcioniše, te je važno preći  na cirkularnu ekonomiju, inspirisanu prirodnim svijetom gdje sve ima vrijednost i ništa se ne troši. 

Cirkularna ekonomija se zasniva na tri principa: eliminacija otpada i zagađenja, cirkuliranje proizvoda i materijala i regeneracija prirode.  Energija i cirkularna ekonomija usko su povezane i mogu imati značajan uticaj jedna na drugu. Cilj je pokretanje tranzicije sa tradicionalnog linearnog modela proizvodnje i potrošnje na onaj koji se fokusira na efikasnost resursa, smanjenje otpada i kontinuiranu upotrebu materijala unutar sistema zatvorene petlje. Energija igra najznačajniju ulogu u omogućavanju i pokretanju ove tranzicije udaljavanjem od fosilnih goriva i usvajanjem obnovljivih izvora energije. Obnovljiva energija je u skladu s principima cirkularne ekonomije jer je održiva i može se kontinuirano dopunjavati. Ulaganjem u obnovljivu energiju, preduzeća i zajednice mogu smanjiti svoju ovisnost o ograničenim resursima i pri tom smanjiti emisije gasova staklene bašte. 

Razlikujemo dva načina kružnosti, horizontalna i vertikalna kružnost. Horizontalna kružnost podrazumjeva ponovno korištenje proizvoda nakon završetka njegovog životnog ciklusa, što ne znači da se pretvara u sirovinu nego da njegovi dijelovi budu iskorišteni za novi proizvod. Vertikalna kružnost  se odnosi na kružnost tipa otpada iz proizvodnje koji se u procesu ponovo koristi. Postoji nekoliko osnovnih principa na kojim se temelji cirkularna ekonomija, a u cirkularnoj ekonomiji, cilj je stvoriti sisteme zatvorene petlje u kojima se proizvodi, komponente i materijali recikliraju, ponovo se koriste ili prenamjenjuju na kraju svog životnog ciklusa. Energija je potrebna u svim ovim procesima, kao što su prikupljanje, sortiranje i recikliranje materijala. Osim toga, energija je potrebna za ponovnu proizvodnju ili obnavljanje proizvoda kako bi se produžio njihov vijek trajanja. Koristeći energetski efikasne metode tokom recikliranja i ponovne obrade, Cirkularna ekonomija može maksimizirati oporavak resursa i minimizirati potrošnju energije. Zamjena proizvodnje fosilnih goriva samo je jedan od načina primjene principa kružnosti na lanac vrijednosti kompanije. 

Potpuna cirkularnost stvara sisteme u kojima svi materijali ulaze u kontinuirani ciklus, čime se ekonomska aktivnost odvaja od potrošnje konačnih resursa. Način na koji to funkcioniše možemo vidjeti na primjeru recikliranja željeza i čelika, kao i aluminija, što dovodi do velikih ušteda energije u usporedbi s primarnom proizvodnjom tih metala. Aluminij, čelik i bakar, na primjer, mogu se skoro 100% reciklirati. Na kraju, proizvodnja aluminija iz recikliranih proizvoda zahtijeva samo 5% energije potrebne za proizvodnju aluminija kao primarnog metala. Optimizacijom upotrebe energije, minimiziranjem otpada i poboljšanjem energetske efikasnosti u proizvodnim procesima, preduzeća mogu smanjiti potrošnju resursa, a uz to i uticaj na životnu sredinu. Na primjer, korištenje energijski efikasnih mašina i tehnologija može minimizirati gubitke energije i smanjiti potrebu za vađenjem i preradom sirovina. 

Jedna od neophodnih komponenti cirkularne ekonomije je kružni dizajn koji  je relativno nov pristup održivom dizajnu. Primjer poslovanja je kompanija za pakovanje iz Holandije recimo, koja je otkrila da je jedan od njihovih procesa proizveo otpadni proizvod koji bi se, zapravo, mogao pretvoriti u granule. Ove granule bi se zatim mogle ponovo koristiti kao sirovina za proizvodni proces. Ovo je primjer vertikalne kružnosti koja je spasila više od 80% proizvodnog otpada kompanije. Još neki od primjera cirkularne ekonomije su recimo kompanija pod nazivom Ecovative Design  koja je razvila ambalažu napravljenu od korijena gljiva. Ovi ‘miceliji’ djeluju kao ljepilo, rastući oko komadića drveta ili kalupa kako bi se stvorila čvrsta ambalaža bez plastike i bez otpada.  Proizvođač odjeće za van Patagonia potiče ljude da im odjeća traje cijeli život, dajući savjete o popravljanju i hidroizolaciji, a nudeći  i besplatne popravke, a sve zbog takozvane brze mode odnosno proizvodnje odjeće tako jeftino da u velikoj mjeri doprinosi svjetskom otpadu. U Švedskoj, ekološki prihvatljivi kupci mogu posjetiti prvi rabljeni trgovački centar , gdje svaka prodavnica u zgradi prodaje samo dorađenu vintage robu – od kaputa do stolica. To su samo neki od primjera cirkularne ekonomije i kružnog dizajna.  

Evropska komisija usvojila je novi akcijski plan za cirkularnu ekonomiju (CEAP) u martu 2020. To je jedan od glavnih sastavnih dijelova Evropskog zelenog dogovora, nove evropske agende za održivi rast. Prijelaz EU-a na cirkularnu ekonomiju smanjit će pritisak na prirodne resurse i stvoriti održivi rast i radna mjesta. To je također preduvjet za postizanje cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti. Novi akcijski plan najavljuje inicijative duž cijelog životnog ciklusa proizvoda. Cilja na način na koji su proizvodi dizajnirani, promiče procese cirkularne ekonomije, potiče održivu potrošnju i ima za cilj osigurati da se otpad spriječi i da se korišteni resursi zadrže u gospodarstvu EU-a što je duže moguće. Neke od najznačajnijih direktiva jesu Direktiva o ekološkom dizajnu (2009/125/EC)  čiji cilj je osigurati da svi proizvodi koji ulaze na tržište budu ekološki održivi, u skladu s ciljem EU klimatske neutralnosti do 2050, Direktiva o industrijskim emisijama (IED) čiji cilj je smanjenje štetnih industrijskih emisija u zrak, vodu i tlo širom EU kroz bolju primjenu najboljih dostupnih tehnika (BAT). IED pokriva oko 50.000 većih industrijskih preduzeća od kojih se traži da rade u skladu sa relevantnom dozvolom, Okvirna direktiva o otpadu i Direktiva o deponijama otpada koje su izmijenjene kako bi se poboljšala reciklaža i smanjilo odlaganje komunalnog otpada. Važno je spomenuti i Zelene javne nabavke (GPP) definirane u Komunikaciji (COM -2008- 400) i iako je GPP dobrovoljni instrument i države članice mogu odrediti u kojoj mjeri se primjenjuju politike ili kriteriji, on igra ključnu ulogu u EU nastojanju da se potakne cirkularna ekonomija. Osnovni koncept GPP-a oslanja se na postojanje jasnih, provjerljivih, opravdanih i ambicioznih ekoloških kriterija za proizvode i usluge, zasnovane na pristupu životnog ciklusa i bazi naučnih dokaza. Evropski zeleni dogovor prepoznaje važnost industrije za prelazak na klimatski neutralnu i cirkularnu ekonomiju, naglašavajući posebno ulogu ključnih energetski intenzivnih sektora, kao što su čelik, hemikalije i cement. Naglašava važnost novih poslovnih modela kako bi se osigurale tehnologije, usluge i proizvodi s niskim emisijama. Osim toga, primjećuje izazove zelene i digitalne tranzicije, naglašavajući važnost performansi sektora kružne ekonomije.

Cirkularna ekonomija u Bosni i Hercegovini, Iako je njen prelazak na cirkularnu ekonomiju u vrlo ranoj fazi, ohrabruje broj kompanija koje integriraju određene elemente kružnosti u svoje poslovanje, kao i raznolikost njihovih poslovnih modela i ideja. Uprkos uključivanju termina i konkretnih mjera u svoj strateški okvir za promoviranje cirkularne ekonomije u poslovnom sektoru, BiH se i dalje suočava s izazovima u prelasku poslovanja na model cirkularne ekonomije.  Mehanizmi finansiranja razvoja zelenih i kružnih poslovnih modela relativno su nov koncept u BiH, a domaće institucije ih postupno usvajaju posljednjih godina. Međunarodne finansijske institucije (MFI) i donatori prednjače u pružanju podrške za finansiranje zelenih poslovnih modela u BiH. EBRD, KfW, EIB i Finance in Motion su neke od vodećih međunarodnih finansijskih institucija koje pružaju podršku kroz namjenske kreditne linije. Osim navedenih međunarodnih finansijskih institucija, dva entitetska ministarstva – Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta i Ministarstvo privrede i poduzetništva Republike Srpske – ključne su institucije odgovorne za podršku razvoju malih i srednjih preduzeća (MSP) u BiH. Razvojna banka Federacije također je aktivno uključena u ovu oblast kroz namjenske kreditne linije. Sve ove institucije imaju programe podrške koje uključuju komponente vezane za zelene i cirkularne poslovne modele, u različitim stepenima.